Sienna

Ekrani i jezik kod najmlađih: način korištenja važniji od trajanja

Kod najmlađe djece, dulje vrijeme pred ekranom povezano je u velikim sintezama s nešto slabijim jezičnim vještinama. Zajedničko gledanje s odraslim i obrazovni sadržaji idu s boljim rezultatima. Dostupne studije su opservacijske i nijedna ne rješava pitanje uzroka. Službene smjernice to uzimaju u obzir: WHO ne preporučuje ekrane za razonodu prije 2 godine, a Francuska ih zabranjuje prije 3 godine od 2025.

Što pokazuju velike sinteze

Referentna sinteza o ovoj temi je meta-analiza 42 studije na 18 905 djece od 0 do 12 godina, objavljena u JAMA Pediatrics 2020. Dulje vrijeme pred ekranom povezano je s nešto slabijim jezičnim vještinama (r = -0,14), a televizija koja ostaje u pozadini s nešto izraženijom vezom (r = -0,19). Te su razlike male, a objedinjene studije su opservacijske: njihovi rezultati su asocijacije. Obrazovni sadržaji (r = +0,13) i zajedničko gledanje s odraslim (r = +0,16) idu s boljim jezičnim vještinama (Madigan et coll.).

Meta-analiza 63 studije, odnosno 89 163 djece, objavljena u JAMA Pediatrics 2022., procjenjuje da samo 24,7 % djece mlađe od 2 godine zadovoljava kriterij nula ekrana i da 35,6 % djece od 2 do 5 godina ostaje unutar granice od jednog sata dnevno. U svim proučavanim zemljama većina male djece premašuje te smjernice (McArthur et coll.).

Dansko istraživanje objavljeno u BMC Public Health 2024. obuhvaća 31 125 djece od 2 i 3 godine. Već od jednog sata dnevno vrijeme na telefonu ili tabletu povezano je s nižim jezičnim rezultatima i više poteškoća, u razumijevanju i izražavanju (prilagođeni omjeri izgleda između 1,2 i 1,5, ovisno o trajanju i domeni). U istom istraživanju čitanje djelomično ublažava vezu s poteškoćama u razumijevanju; za poteškoće u izražavanju veza ostaje nepromijenjena (Rayce et coll.).

Kontekst i sadržaj mijenjaju sliku

Provedeno na 1 878 djece od 12 do 48 mjeseci u 19 zemalja Latinske Amerike, istraživanje objavljeno u PLOS ONE 2025. našlo je vrijeme pred ekranom gotovo posvuda iznad preporuka, prednjače televizija i televizija u pozadini, s više od jednog sata dnevno u prosjeku. Učestalost zajedničkog korištenja s odraslim pozitivno je korelirala s jezičnim vještinama, nakon prilagodbe za sociodemografske varijable. Djeca koja su gledala zabavne ili obrazovne sadržaje imala su bolje rezultate od onih izloženih uglavnom glazbi (Gago-Galvagno et coll.).

Druga meta-analiza, objavljena u JAMA Pediatrics 2024., raščlanila je literaturu po kontekstu korištenja. Na 100 studija i 176 742 sudionika, zajedničko korištenje s odraslim pozitivno je povezano s kognitivnim ishodima (r = +0,14). Dva konteksta ističu se negativno: televizija u pozadini (r = -0,10) i korištenje ekrana od strane roditelja tijekom rutina (r = -0,11). Autori zaključuju da bi smjernice trebale uzeti u obzir način korištenja ekrana, osobito dijeljenje s odraslim i sadržaje primjerene dobi (Mallawaarachchi et coll.).

Ti pozitivni rezultati imaju granice: učinci ostaju mali, dostupne studije ostaju opservacijske, a dobro zajedničko gledanje zahtijeva vrijeme i pažnju, dva resursa koja nisu jednako raspoređena među obiteljima. Pozitivna korelacija može odražavati i selekcijski učinak, jer domovi koji često gledaju zajedno općenito mnogo razgovaraju.

Što ekrani mogu uzeti: svakodnevna razmjena riječi

Jezik se gradi u razmjeni riječi: riječi koje odrasli upućuje djetetu i izmjene u razgovoru koje dijete preuzima. Istraživanje objavljeno u JAMA Pediatrics 2024. mjerilo je te razmjene mikrofonima koje su nosila australska djeca od 12 do 36 mjeseci, svakih šest mjeseci. Među 220 obitelji, svaka dodatna minuta pred ekranom bila je povezana, u dobi od 36 mjeseci, s oko 6,6 riječi odraslih manje tijekom snimljenog dana. Vokalizacije su se smanjile za 4,9, a izmjene u razgovoru za 1,1. Istraživači to zovu technoference: smetnja ekrana u trenucima razmjene (Brushe et coll.).

Istraživanje ostaje opservacijsko: u danima i domovima u kojima ekrani zauzimaju više prostora ima manje razmjene, a pad može doći od ekrana ili od drugih navika koje ih prate (Brushe et coll.).

Istraživanje objavljeno 2025. u Frontiers in Developmental Psychology pratilo je 187 dojenčadi od 6 mjeseci, s mjerama putem upitnika i mikrofona. U toj dobi nije pronađena nikakva zamjetljiva veza između izloženosti ekranima i jezika ili sna. Autori se dvoume između učinka koji bi se pokazao kasnije i mjera koje su preslabe, ne isključujući stvarno slabu povezanost (Sanchez-Bravo et coll.).

Mozak: istraživanje na 70 djece

U kolovozu 2025. kanadski tim objavio je na bioRxivu rad prije recenzije. Sedamdeset mališana prošlo je MRI i jezične testove u dobi od 2 godine, a dio skupine ponovno je pregledan u dobi od 3 godine. U dobi od 2 godine djeca izložena duljem vremenu pred ekranom imala su manji volumen u mozgovnoj regiji povezanoj s jezikom, desnom pars triangularisu, i niže jezične rezultate. U praćenju, oni koji su imali i manji volumen i slabiji jezik u dobi od 2 godine bili su više izloženi ekranima u dobi od 3 godine (Choi et coll.).

Taj rezultat mijenja čitanje istraživanja: rana jezična ranjivost povećava korištenje ekrana, što zatim opterećuje jezik. Istraživanje ostaje rad prije recenzije, koji u trenutku objave nije prošao stručni pregled, s malim uzorkom i korelacijskim analizama: ne dokazuje da su ekrani promijenili mozak. Dijete koje manje govori može biti i dijete kojemu se češće daje ekran (Choi et coll.).

Ista opreznost vrijedi i za ostale studije u ovom pregledu: vrijeme pred ekranom i jezik ovise i o primanjima i obrazovanju roditelja, o svakodnevnom stresu, o knjigama u domu. Istraživači prilagođavaju samo ono što mjere. Granica vrijedi i za pozitivne rezultate zajedničkog gledanja. Podaci utvrđuju skromne i međusobno dosljedne asocijacije, bez utvrđivanja uzroka.

Službene smjernice i zašto su pooštrene

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je 2019. svoje smjernice za djecu mlađu od 5 godina. Sjedeće vrijeme pred ekranom ne preporučuje se prije 2. godine; između 2 i 4 godine ostaje ograničeno na jedan sat dnevno, idealno manje. Za vrijeme sjedenja WHO predlaže čitanje i priče s odraslim (WHO, 2019).

U Francuskoj su te smjernice pooštrene i od siječnja 2025. uključene u zdravstvenu knjižicu (gouvernement français, 2025). Prije 3. godine izloženost ekranima je zabranjena, uključujući pozadinsku buku. Između 3 i 6 godina korištenje mora ostati iznimka, ograničeno na kvalitetne obrazovne sadržaje i uvijek uz odraslog. Od srpnja 2025. ekrani su zabranjeni i u ustanovama za ranu djecu (isti izvor). Javna platforma jeprotegemonenfant.gouv.fr okuplja te smjernice i alate za obitelji (gouvernement français, 2025).

Američka akademija za pedijatriju (AAP) poručuje slično: djeca mlađa od 18 mjeseci bolje uče iz stvarnih interakcija, a intenzivno i samotno korištenje može opteretiti jezik i socijalne vještine. Učinci ovise o broju sati i o tome kako odrasli koriste ekran s djetetom, da ga umire ili zaokupe (AAP, 2026).

Što to mijenja kod kuće

Ekrani su dio svakodnevice gotovo svake obitelji, a službene smjernice daju smjer koji treba prilagoditi svakoj dobi.

Istraživanja i preporuke slažu se oko nekoliko navika: prisutnost odraslog, primjereni sadržaji, ugašena televizija, zaštićeni razgovori.

Sources

Uočili ste grešku u ovom članku? Recite nam